Život ovog svijeta prispodobiv je samo vodi: mi ga spuštamo sa neba da bi se primiješao zemaljskom raslinju kojim se hrane ljudi i životinje. Kad zemlje odjene svoje ukrase i uljepša se, njeni žitelji zamišljaju da posjeduju Neka akvu vlast nad njom. Potom dolazi naša Zapovijed, danju ili noću, mi od nje načinimo požnjeveno polje, kao da, dan uoči, ona ne bijaše tako rascvjetana. Na taj način mi objašnjavamo naše Znakove, ljudima koji razmišljaju.